Izgovor i pravopis
Ako nakon suglasnika d, t, n slijedi samoglasnik e, i, í, ili dvoglasnik ia, ie ili iu, izgovaramo iz meko - kao ď, ť, ň.
| deti | /ďeťi/ |
| teta | /ťeta/ |
| pekne | /pekňe/ |
| rodina | /roďina/ |
| ticho | /ťicho/ |
| nikto | /ňikto/ |
| dívať sa | /ďívať sa/ |
| dieťa | /ďi̯eťa/ |
| peniaze | /peňi̯aze/ |
| cvičenie | /cvičeňi̯e/ |
Iznimke: jeden /jeden/ , ten /ten/ , tamten /tamten/ , sveter /sveter/ , tip /tip/ , politika /politika/ , titul /titul/ , druge strane riječi itd.
U opisu izgovora slovačkog jezika susrećemo se sa pravilom koje nalaže u ovakvim slučajevima mekan izgovor i suglasnika l. Danas se pak l na ovakome mjestu obično izgovara tvrdo.
| ale | izgovara se kao /ale/, iako je propisano /aľe/ |
| lebo | izgovara se kao/lebo/, iako je propisano /ľebo/ |
| lipa | izgovara se kao /lipa/ iako je propisano /ľipa/ |