O Slovačkoj

Slovački folklor

Slovačka je ponosna na bogatstvo svoga folklora i običaja. Svako područje, grad ili selo ima svoj vlastiti folklor - nošnje, glazbu, pjesme, arhitekturu, običaje, tradicije, plesove i narječje. Folklorni običaji pojedinih regija prezentiraju se na folklornim festivalima na nekoliko mjesta u Slovačkoj.

Najveći festivali u Slovačkoj održavaju se u Vychodnoj, na Myjavi i u Detvi, i sva tri su organizirana pod pokroviteljstvom C.I.O.F.F. (najveća svjetska folklorna organizacija). Ostali festivali su uglavnom regionalnog karaktera iako svojom kvalitetom često uopće ne zaostaju za ova tri festivala. Općenito se može reći da se festivali znatno razlikuju i svaki ima svoju atmosferu. U slučaju najboljih festivala uključene su cijele općine, gradovi, odnosno čitava regija i folklor osjetite na svakom koraku.

Pročitajte više o najvećem folklornom festivalu u Vychodnoj.

Običaji i tradicije

Narodni običaji i tradicije odavno su utjecali na život naših predaka. Razlog njihovog nastanka bio je strah od nepoznatog, neznanje objasniti prirodne pojave kao i pokušaj osigurati sreću, zdravlje i ljepotu. Tako su nastala mnoga praznovjerja, mitovi i legende. Najviše je običaja bio vezano za rođenje i umiranje čovjeka.

Kako su naši preci živjeli usko vezani za prirodu, običaji i tradicije slovačkog naroda vežu se na prirodni ciklus (naime oni iz vremena prije kršćanstva), dolaskom kršćanstva pojavljuju se i kršćanski sveci i običaji. Običaji i tradicije uvijek su bili regionalnog karaktera, tj. bili su vezani za određenu regiju Slovačke. Možemo čak reći da je svako selo imalo svoje običaje.

Puno je običaja sačuvano sve do danas. Npr. {b}iznošenje Morene{b} ( u obliku figure od slame obučene u žensku odjeću) simbolizira kraj zime i dolazak proljeća. Mlade djevojke odnose Morenu do potoka, na obali rijeke sa lutke skidaju odjeću, potom zapale lutku i bace je u potok.

6. siječnja dječaci prerušeni u tri kralja obilaze domove, pjevaju kolende i izvode prikaz dolaska tri kralja u Betlehem u prigodi Isusova rođenja (ztv. obilaženje sa zvijezdom). **Na Tri kralja** završava svetkovina Božića ( školarcima božićni praznici) i počinje vrijeme maškara.

**Maškare** su uvijek predstavljale razdoblje zabave i slavlja, a njihov vrhunac je zabava pod maskama koje predstavljaju različite životinje. Maškare završavaju običajem "pokapanja basa" koji predstavlja parodiju na stvarni pogreb. Nakon maškara za kršćane slijedi četrdeset dana posta kao uvod u najveći kršćanski blagdan Uskrs (jednostavna hrana, nema zabava i sl.).

Najvažniji kršćanski blagdan u godini je **Uskrs**.Uskršnji običaji u pojedinim regijama međusobno se razlikuju. Obzirom da se u prošlosti Uskrs vremenski preklapao s poganskim proslavama kraja zime i dolaska proljeća, danas su narodni običaji mješavina kršćanskih običaja i običaja predkršćanskog razdoblja. Uskrs nije vezan za konkretan datum, već se slavi prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice.

Uz svaki dan uskrsnog tjedna vezani su posebni običaji. Npr. na Zeleni četvrtak preporučalo se rano ustati i umiti se rosom nakon čega je čovjek tokom cijele godine trebao biti zdrav. Na Veliki petak ljudi ne smiju raditi u vrtu (ne smije se ništa raditi sa zemljom), a u postu kršćani ne smiju jesti meso i mesne proizvode. Na Bijelu subotu se sve do ponoći ne održavaju mise, na Uskršnju nedjelju se u crkvama posvećuje jelo i nakon dužeg vremena ponovo je dozvoljeno jesti meso. Djevojke pripremaju bojana jaja (tzv. pisanice) da bi ih u ponedjeljak mogle darovati mladićima. Sa ponedjeljkom se spaja "šibanje" i "polijevanje" - dečki obilaze po domovima, polijevaju djevojke vodom i šibaju ih korbačom ispletenim od pruća vrbe. Od djevojaka dobivaju pisanice i mašnu na korbač. Običaj je da šibaju i mala djeca (i dječaci i djevojčice) koji potom dobiju slatkiše, obično čokoladna jaja i zečeve. Za to pak moraju recitirati neki uskršnji stih, npr.:

Često se kaže da je maj mjesec ljubavi. U tom razdoblju najznačajnije mjesto u biljnom svijetu zauzimalo je stablo često nazivano "maj". "Maj" je obično predstavljalo stablo smreke sa kojeg je odstranjena kora i čiju su krošnju mladići ukrašavali mašnama raznih boja. **Za prvi maj** i danas ljudi podižu majpan na trgu ili u središtu sela. U prošlosti su mladići podizali majpan pred kućom one djevojke koja im se sviđala, a ponekada bi mladići zajedno postavili majpan u čast svih djevojaka u selu.

U ljetnom razdoblju mnogi su običaji trebali čuvati ljude od zlih sila. Za vrijeme **Ivanjskih krijesova** (sa 23. na 24. lipnja) u selima su se palile velike vatre koje su preskakivali uz pjesmu i ples.

2.studenog postoji običaj posjećivanja groblja kao spomen na preminule. Na grobove se polažu vijenci i pale se svijeće za duše pokojnih. Ovaj je dan u kalendaru označen kao **Spomen na umrle** (često i kao Dušni dan).

Šesti studenog (**svetac sv. Nikole**) posebno nestrpljivo iščekuju djeca. Na ovaj dan Sveti Nikola zajedno sa vragom obilazi domove i daruje slatkiše i igračke djeci koja su bila poslušna. Slatkiši se stavljaju u čizmu koju djeca pripreme navečer prije spavanja. Neposlušnoj djeci Nikola donosi luk ili ugljen.

13. studenog je **Sveta Lucija** koja je prema narodnom vjerovanju bila vještica. Ljudi su vjerovali da na ovaj dan mogu vidjeti vještice. Sa svetkovinom svete Lucije spajaju se proricanja vezana za ljubavni život. Djevojke bi na dvanaest papira ispisivale razna muška imena, trinaesti ostavljale prazan i svih trinaest bi preklopile. Svako slijedeće jutro zapalile bi jedan nasumice izabran papirić. Ujutro uoči Badnjaka zapale bi posljednji, a navečer bi otvorile posljednji listić. Ime na listiću otkrivalo je ime muškarca za kojega će se djevojka udati. Ako je listić bio prazan, to je bio znak da se djevojka slijedeću godinu još neće udati.

Puno je običaja kod nas vezano za **božičnu svetkovinu**. Iako se radi o kršćanskom blagdanu Božić ne slave samo kršćani,već gotovo svaka obitelj. Najviše radosti Božić donosi djeci koja mu se vesele čitavu godinu. Ljudi puno prije blagdana spremaju, peku medenjake i ukrašavaju svoje domove. Ne smije izostati božićno drvce ukrašeno slatkišima čemu se posebno raduju djeca. Za vrijeme večere najprije se jede oblatna - oblatna sa medom i orasima, ponekad i sa češnjakom da bi ljudi tokom godine bili zdravi. Jabuka se prereže na dvije polutke - ako su koštice raspoređene u pravilnu petokraku zvijezdu to je znak dobrog zdravlja. Ponuda jela razlikuje se prema pojedinim regijama, obično se jede kapustnica (varivo od kiselog kupusa) ili juha od graha te riba sa salatom od krumpira. Nakon večere obitelj otvara darove koji su pod drvcem, pjevaju se kolende ili se gledaju božićne bajke na televiziji.

Na Božić se (za sreću) stavljaju riblje ljuske ispod tanjura i izlijeva se olovo - rastaljeno olovo nalije se u zdjelu sa hladnom vodom i iz razno izlivenih oblika se proriče sudbina. Očuvano je i puštanje svijeća - brodova napravljenih od ljuske oraha u koje se stavi mala zapaljena svijeća. Svako svoj brodić napravi sam, postavi pitanje na koje želi odgovor (npr. o zaposlenju, zdravlju, odnosima i sl.), brodić pusti na vodu i prati njegovu sudbinu.

Božić i dolazak nove godine tema su mnogih kolendi i čestitki, npr.:

Posljednji dan u godini, 31. prosinac (imendan ima **Silvestar**) posvećen je sjećanju na papu Silvestra I. o čijem životu znamo vrlo malo. Noći sa 31. prosinca na 1. siječanj pripisivala se u prošlosti magična moć - upravo u ovoj noći zle sile mogle su biti najučinkovitije. Ljudi su zle sile tjerali pucketanjem bičem, glasnim trubljenjem i sl. Danas umjesto toga upriličujemo vatromet, a u ponoć prema običaju zdravicom slavimo dolazak nove godine.

Državni praznici i blagdani

Oznaka zaštićenog zemljopisnog podrijetla i garantirani tradicijski specijaliteti u EU

Slovačka u EU bazi podataka oznaka podrijetla i zemljopisnih oznaka ima registrirano više originalnih prehrambenih proizvoda ( dok neki proizvodi još čekaju upis u EU bazu podataka). Oznaku začtićenog podrijetla ima Paprika Žitava (2014); oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla imaju Skalický trdelník (2007, slatki kolač koji ima šuplju sredinu i tipičan je za mjesto Skalica), Slovačka bryndza odnosno svježi ovčji sir (2008, tipično slovačko jelo jesu bryndzové halušky odnosno žličnjaci sa svježim ovčjim sirom - pogledaj recept niže), Slovenská parenica a Slovenský oštiepok (2008, vrste tvrdog sira), također i Tekovský salámový syr (2011, sir u obliku salame), Zázrivský korbáčik (2011), Oravský korbáčik (2011, vrsta sira), Zázrivské vojky (2014, vrsta sira) a Klenovecký syrec (2015, vrsta sira). Kao Garantirani tradicijski specijalitet registriran je ovčji planinski dimljeni sir (2010) i ovčji planinski sir u obliku grude (2010), Lovecká saláma (2011, lovačka salama), Liptovská saláma (2011), Špekačky (2011, vrsta svježih kobasica), Spišské párky (2011, vrsta hrenovki) a Bratislavský rožok (2012, vrsta peciva).

Recept za bryndzové halušky (žličnjaci sa svježim ovčjim sirom) sa slaninom

Oguljene i oprane sirove krumpire naribati. Dodati jaja, glatko i poluglatko brašno, sol, mljeveni biber i sve pomiješati. Tijesto u malim komadićima (žličicom ili kroz sito sa većim rupicama) bacati u posoljenu kipuću vodu. Skuhane žličnjake koje su isplivale na površinu izvaditi iz vode i pomješati sa svježim ovčjim sirom (u nekim područjima se ovčji sir najprije pomiješa sa malo kiselog vrhnja). Slaninu narezati na komadiće i popržiti na tavi. Kod serviranja po žličnjacima posipati slaninu i zaliti sa malo masti.

Video recept za bryndzové halušky odnosno žličnjake sa ovčjim sirom naći ćete ovdje.

Europski glavni grad kulture

Košice, metropola istočne Slovačke, bile su 2013. godine zajedno sa južnofrancuskim lučkim gradom Marseille europska kulturna metropola. Ova titula dodjeljuje se od 1985. godine svake godine sa ciljem promovirati raznolikost i kulturnu različitost europskih regija i zemalja. Prvi europski glavni grad kulture bila je Atena, potom su to bili npr. Berlin (1988), Glasgow (1990), Weimar (1999), Krakov (2000), Liverpool (2008), Vilnius (2009), Essen (2010).